Pas čije se komplikovano ime u originalu izgovara šolouickvintli ili skraćeno šolou na Starom kontinentu daleko je poznatiji po opisnom imenu – meksički bezdlaki pas.
To je jedna od najstarijih i najređih vrsta. Asteci su ih obožavali, ali i jeli. Takođe su ih i žrtvovali da bi ovi drevni psi mogli da ispune svoju ulogu vodiča kroz onaj svet. Prve keramičke figure šoloa stare su više od tri hiljade godina i otkrivene su u grobnicama Asteka, Maja i drugih starosedelaca Južne Amerike. Ono što je zapanjujuće jeste neverovatna sličnost ovih figura sa modernim meksičkim bezdlakim psim – ova rasa je ostala bukvalno nepromenjena milenijumima. Do danas se u nekim krajevima Meksika očuvalo verovanje da ovi psi imaju i isceliteljske moći. Čuvena Frida Kalo slikala je ove pse, a njen muž Dijego Rivijera u Meksiko Sitiju oslikao je mural na kojem je prikazao šoloa koji pokazuje zube španskim osvajačima. Važe za mirne pse, a procenjuje se da ih trenutno ima manje od hiljadu u Sjedinjenim Američkim Državama.