Kangalski pas se smatra nacionalnim psom Turske, a nalazi se čak i na turskoj poštanskoj marci. Poznat je kao Coban Kopegi, ime koje opisuje i njegovu namjenu za gonjenje stoke i ulogu psa čuvara. Ime je dobio po nazivu vlastelinske porodice koja je želela radi prestiža da napravi sopstvenu, impozantne veličine i odličnih osobina dobrog, pastirskog psa.
Ovaj veliki pas, masivne građe, može se naći samo u Sivas – Kangal regionu istočne Turske. Čistokrvni kangali su čak i u Turskoj retkost i mnogi ih smatraju za ugroženu vrstu. Čistokrvni kangali imaju jako telo i na glavi obavezno crnu masku (drugo ime za ovu pasminu je Karabash, u prevodu”crna glava”), te tamne uške, a boja krzna je od sivo smeđe do tamno sive. Imaju izraženu boju na grudima, a neki standardi dopuštaju svetliju boju šapa. Krzno je gusto i glatko. Krzno sa tačkama (kao kod dalmatinca) ili duga dlaka nisu dopušteni.
Veliki i snažan kangalski pas je izuzetan pas čuvar, nežan sa decom, neovisan i zaštitnički. Uz dobar odgoj ne zaziru prema posetiocima. Ipak, ovaj pas nije pogodan za vlasnike koji nemaju iskustva u odgoju pasa, jer je zbog svoje izražene individualnosti “težak” učenik.
Odrastao mužjak je visok 75 cm do u predelu ramena, a dostigne težinu i do 60 kg. Ženka je znatno manja, i slabije građe. Okoti 5 – 10 štenadi po jednom okotu. Štenad se okoti sa težinom od oko 900 g, a posle 7 tnedelja imaju do 10 kg. Žive od 12 – 15 godina. Iako je Kangali pas veliki, nije težak kao ostali psi takve građe , što mu dozvoljava da razvije veliku brzinu, koja se kreće i do 50 km/h. Krzno je veoma dobar izolator, jer je sačinjeno od dva sloja dlaka, tako da i po najvišim i najnižim temperaturama omogućava dobru zaštitu.
Zbog toga sto su ovi psi mirni i dobronamerni, a naročito zato što su veoma nežni prema deci, ova rasa pasa je počela da se uzgaja i izvan granica Turske, kao kućni ljubimac, kao dobar i pouzdan čuvar doma. Da bi ovaj pas bio dobar čuvar, pored njegovog genetskog nasleđa, mora proći neku opštu dresuru koja se ogleda u prepoznavanju nekih opštih komandi koje bi trebalo da posluša, i neke osnovne kulture ponašanja u kući u kojoj se nalazi. Dresura čini da pas usvaja određene navike, usmenim komandama, gestom ili nekim drugim signalom. To mogu biti mehanički nadražaji, nadražaji ishrane, zvučne komande i gestovi. Mehanički nadražaji se veoma uspešno koriste pri dresuri pasa od kojih želimo da budu dobri čuvari. Dresura podrazumeva 4 faze:
– Prisiljavanje psa za stvaranje određenog refleksa
– Stvaranje uslovnog refleksa za komandu – signal
– Pretvaranje uslovnog refleksa u naviku sistemom uslovnih refleksa
– Učvršćivanje navika pri različitim uslovima
Kada se dresura psa uradi ispravno, profesionalno, potrebno je vježbati psa, tj. podsticati naučeno da ne bi zaboravio, a u slučaju Kangali psa, namenjenog čuvanju doma, ova vežba bi se ogledala u pohvali svakog uspjeha u doslednosti i požrtvovanosti koju pokazuje u čuvanju kuće.
Izvor: Pasoddy.com
Pročitajte i:
Rodezijski ridžbek: Lovac na lavove, nepoverljiv prema strancima (VIDEO)
SREDNJEAZIJSKI OVČAR: Jovan Memedović nas upoznaje sa ovom rasom (VIDEO)